Doživite Maroko
Jedrotours.com
PUTURIST.COM
Jedrotours
Create your own banner at mybannermaker.com!
Blog
utorak, prosinac 14, 2010
Oko pola noći svi smo polijegali te iz postelja razmišljali kako je zaista neobičan osjećaj spavati na podu šatora u najvećoj svjetskoj pustinji. Ležajevi su bili neudobni, jastuci prastari, a dekama se već pokrivalo na tisuće turista, no sve to bilo je manje važno."Baš smo party animals", bilo je posljednje što je rekla omanja Kineskinja, nakon čega smo uz oštre fijuke zapadnjaka zaplovili mislima još istočnije, tamo negdje prema srce pustinje.

Kao po dogovoru, Berberi su nas promrzle probudili u 5 sati, a izgovor je bio nevjerojatni izlazak sunca koji se samo može vidjeti u pustinji. Iskreno, takvih smo vidjeli na stotine, a sasvim je druga stvar što se teza odnosi na unutrašnjost Sahare, a ne na rubne djelove gdje dine nisu zavladale okolišem. Bile su razbacane kao otočići, a u daljini su se još mogli vidjeti vrhunci planine Atlas.

Ipak, tragove razočaranja brzo smo isprali brižno serviranim doručkom. Kruh, maslac, marmelada, čaj, što drugo. Ali nikad ta kombinacija nije bolje pasala no tad, 700 kilometara od najbližeg grada i nekoliko tisuća kilometara od kuće. Nakon ukusnog objeda požurili smo se u šetnju, jer je najavljen skori polazak natrag. "Ajme ne opet deve", bila je prva pomisao dok nismo okreuli glavu i ugledali hladni, ali podatni pijesak pod nama.

Sve trkačke i gimnastičke discipline koje smo do tada poznavali okušali smo na dinama. Pijesak nam je izlazio kroz uši, ali vrijedilo je. Po povratku shvatili smo da smo ostali posljednji, a berberi su već digli paniku. Na brzinu smo se uspeli i opet naišli na isti problem: Kako se smjestiti na devi? Prije grbe, poslije grbe ili na grbi, prema naprijed, postrance ili prema natrag. Uglavnom, nijedno od toga nije se pokazalo dobrim riješenjem. Posebno je iritirajući devin tempo kretanja, kojem se jednostavno morate prilagoditi, ma kako vam glava glupo odskakala na ramenima. Deve nisu pokazale želju da se prilagode našim ukusima.

Povratak prema Marrakechu razbili smo posjetom dolini palmi, a ona je nešto najfascinantije što smo imali priliku vidjeti na ovom dvodnevnom putovanju u Saharu. Šetali smo se u moru zasađenog žita i gušili se u stotinama datulja što su za nas vješto brali lokalni dječaci, koji nas nisu ispuštali iz vida. Kud mi okom oni skokom, a u takvom domaćinstvu, malo se tko ne bi ugodno osjećao. Nagradili smo druželjubivost dirhamima i vratili se u kombi. Režo je opet ludovao cestama, mi smo opet proživljavali želučane tegobe, a naš vodič po deseti put pričao priče o marokanskoj seoskoj junakinji Fatimi... You know Fatima?

jedrotours @ 20:24 |Komentiraj | Komentari: 0